Održana promocija dopunjenog izdanja knjige ”Tuzlanska kolona”
U Brodu je juče održana promicija knjige ”Tuzlanska kolona” autora Draga Mrkajića-Kaje, koja svjedoči o napadu pripadnika tzv Armije BiH na vojnu kolonu JNA, koja se prema ranije postignutom dogovoru, mirno povlačila iz tuzlanske kasarne Husinska buna.
Napad je, prema tvrdnjama Mrkajića bio unaprijed pripremljen.
-Želio sam da knjigom dokumentujem ono što se desilo tragičnoj i nesrećnoj Tuzlanskoj koloni o kojoj do sada niko nije pisao, u kojoj je izginulo dosta mojih drugova, da se zna istina o nekažnjenim ubistvima vojnika bivše Juugoslavije, a osnovni motiv pisanja knjige je da se ne zaboravi, i da ostane kao trajno sjećanje na ubijene 15. maja 1992. godine-, kaže Mrkajić.
Govoreći o Tuzlanskoj koloni, Mrkajić ističe da tokom istraživanja nije naišao ni na jedan zvaničan pisani dokument o sporazumu o bezbjednom povlačenju iz tuzlanskog garnizona.
-To je usmeno rečeno na jednom sastanku koji se desio u komandi ganizona. Međutim, oni su se mjesecima pripremali, a da tragedija bude veća, po istom scenariju, sličan zločin dogodio se 3.maja u Sarajevu. Za razliku od događaja u Sarajevu, Tuzlanska kolona je krvavija, više je bilo žrtava, ljudi su živi gorili-, podsjeća Mrkajić.
Dodao je da o ovom zločinu mora da se zna istina s obzirom na to da druga strana iskrivljuje činjenice i stvara lažnu sliku o onome što se desilo u Tuzli.
O stadanju u Tuzlanskoj koloni svjedočio je i Marko Kojić jedan od učesnika koji je bio teško ranjen.
-Kao da je juče bilo. Sjećanje ne blijedi. Postignut je dogovor da se vojska mirno povuče iz kasarne. Po formiranju kolone uslijedili su ultimatumi. Krenuli smo, ali su nas vratili jer nisu bili spremni da dočekaju vojsku. Kad su svojom vojskom popunili okolne zgrade dozvolili su da krenemo, ali je odmah počela pucnjava. U mom kamionu je bilo sedam do devet vojnika, bili smo pod puščanom vatrom, morali smo proći, nismo imali gdje. Čim sam došao na raskrsnicu osjetio sam vrućinu na nozi, nisam se mogao pomjeriti. Dva naša vojnika su ostala u maloj prikolici, u nju niko nije pucao i oni su ostali netaknuti. Nisam mogao da nastavim, skrenu sam na trotoar na raskrsnici i tu sam ostao. Kad sam se pomjerio vidio sam da mi noga visi na koži. Gdje god pogledaš ranjeni vojnici. Katasrofa! Imao sam osam operacija na nozi, i uprkos svim pokušajima noga je 2000.godine amputirana-, prisjetio se Kojić.
Direktor Muzeja Semberije Momčilo Koprivica, je rekao da je ova knjiga svojevstan spomenik zločinu na Brčanskoj malti, a istovremeno i opomen da se ovako nešto nikada ne ponovi.
-Autor je hrnološki, slaganjem slika, događaja i ispovijesti onih koji su preživjeli strašan zločin napisao knjigu koja svjedoči o Tuzlanskoj koloni. U ratu čovjek izgubi sličnost sa čovjekom, zlo se povampiri u najluđem obliku i za jedna dan rata čovjek spozna više nego za godinu dana života u miru. Ako je ovo istorija, onda je ona zločinačka, a izveli su je neljudi, zvijeri sa ljudskim likom-, rekao je Koprivica.
Istina se ne može sakriti, poručeno je iz Boračke organizacije Brod.
-Ovo je knjiga koja dokumentuje našu pravednu borbu. Tuzlanska kolona je jedna od prvih tragedija koju smo doživili na ovim prostorima devedesetih godina-, rekao je Radoslav Kokić predsjednik Skupštine BO Broda.
Promocija knjige ”Tuzlanska kolona” održana je u organizaciji opštine Brod, JUNB ”Branko Ćopić”, i Boračke organizacije Brod u skupštinskoj sali u zgradi Pošte.
